Dok uživamo u uspjesima naših košarkaških reprezentacija, ali i drugih crnogorskih sportista, ono što posebno ispunjava jeste nova vrsta patriotizma koja počinje da se ubrzano razvija u našoj zemlji.
Vjerujem da je sve više dijele svi nasi žitelji, bez obzira na opredjeljenje tokom referendumske kampanje. Čini mi se da je sport jedan od najboljih mostova koji spajaju drustvene protivrječnosti - političke, generacijske, ideološke na najbolji mogući način kombinujući želju za takmičenjem i moralni sistem. Iz tog razloga smatram da je neophodno u što kraćem roku preispitati naša strateška opredjeljenja kada je sport u pitanju.
Nesumnjivo, Crnogorci i Crnogorke (fraza građani i građanke koja podsjeća na tekovine francuske revolucije malo po malo bi mogla da izblijedi imajući u vidu da smo u skladu sa međunarodnim standardima konačno shvatili da smo svi nacionalno gledano Crnogorci/Crnogorke dok je pojedinačno pravo svih da se etnički svrstaju i u neku drugu kategoriju ako tako žele) su veoma talentovani za sport. Međutim, treba imati u vidu da finasiranje sporta često biva neodvojivo od ekonomskih mogućnosti i to posebno u vremenu ekonomske krize.
Iz tog razloga, iz ugla države smatram da postoje nekolike obaveze: ulaganja u infrastrukturu - fudbalski stadioni, sportske dvorane, bazeni, potom obezbjeđivanje sredstava za funkcionisanje sportskih saveza, prije svega, u cilju ostvarivanja konkurentnih reprezentativnih nastupa i dalja podrška razvoju sporta posebno mlađih selekcija. Ulaganje u infrastrukturu je nesumnjivo logičan izbor i ono što je izvjesno dobri rezultati ostvareni u tom smislu u prethodnom periodu kako će se i nastaviti.
Sredstva za sportske saveze su logičan izbor, s tim sto mi se čini razumnim prioritet dati sportovima u kojima se bilježe zapaženi rezultati kakvi su vaterpolo, košarka, rukomet posebno ženski i odbojka imajući u vidu talentovane mlađe selekcije.
Bogata je zemlja u kojoj bar u jednom sportu budete konkurentni, a naše je bogatstvo u tom smislu višestruko veće. Od pojedinačnih sportova već se izdvajaju atletika kroz sjajnu Mariju Vuković, ali i ženski tenis u kontinuitetu već neko vrijeme, a od nedavno kroz, takođe, sjajnu Danku Kovinić - dakle dva potencijalna olimpijska zlata u Rio de Ženeiru 2016. godine!
Od borilačkih sportova djeluje mi logičnim razmišljati o olimpijskim sportovima kakvi su džudo, ali i tekvondo.
Ulaganje u mlade zvuči kao kliše, ali je bitno zašto to radite da ne bi bio. Rekao sam već da naši klubovi kubure sa problemom ekonomskog potencijala. Zato smatram mnogo realnijim ulagati u domaće igrače do njihovih ranih dvadesetih i potom strateški se povezivati sa prestižnim evropskim klubovima kako bi nastavili svoj razvoj i time povratno jačali nase reprezentativne selekcije.
Važan zadatak u tom smislu je ulaganje u trenerski potencijal na čemu svi savezi dodatno treba da porade angažujući i kadrove iz regiona. Ne zaboravimo da su zemlje koje su se najbrže razvijale tokom istorije bile sklone uvozu znanja.
Dobra igra, Crnogorci!
Igor Lukšić
Autor je potpredsjednik i ministar finansija u Vladi Crne Gore i predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore