Tržište 21. vijeka ne poznaje granice i, stoga, ni Crna Gora ne može ostati po strani, bez ulaganja napora da pronađe najefikasniji odgovor na promjene koje se dešavaju na globalnoj ekonomskoj sceni. Izazov je biti dobar u dobrim okolnostima, a kamoli nepovoljnim. U posljednjoj godini našli smo se pred izazovom da se održimo u okolnostima i okruženju koje nije bilo stabilno i obećavajuće i, koje nažalost, još uvjek živi u slabostima i neizvjesnostima. Dok nosioci Evropske unije promišljaju svoju, ne samo monetarnu, već i svaku drugu budućnost, druge članice su primorane da mijenjaju Vlade i donose najnepopularnije mjere kako bi pokušale da izbjegnu finansijski i socijalni krah.

Dosadašnji napori po ovom pitanju su donijeli opipljive rezultate. Crna Gora je uspjela, ne samo da ostvari ekonomsku stabilnost, već i da unaprijedi svoj kreditni rejting i ostane u zoni Mastriških kriterijuma za razliku od većine zemalja članica same EU. Ostvarena stabilnost daje nam za pravo da ustvrdimo da smo razvili značajne kapacitete koji garantuju da ćemo uspješno prevazići izazove krize, dodatno ih jačajući. Prevazilaženje krize na ovaj način podrazumijeva da svi moramo dati doprinos, poštujući jedni druge kao partnere na zajedničkom poslu.

Svjesni smo činjenice da se kredibilnost gradi dugo, a da se može izgubiti brzo i iz tog razloga smatram da je bolje biti oprezan i konzervativan u obećanjima, ali odgovoran i tačan u njihovim ispunjavanjima. To naravno ne znači nedostatak entuzijazma i ambicije, već put da se na međunarodnom planu dokažemo kao partner kome se može i ima razloga vjerovati.

Pokazali smo da učimo brzo, da naučeno možemo brzo i da primijenimo i ne samo to, Crna Gora je primjer od kojeg se može dosta toga naučiti.

Posvećeno smo radili na ostvarenju naših nacionalnih interesa i stvaranju uslova za ekonomski prosperitet naše države. Crna Gora je, 9. decembra, odlukom Evropskog savjeta o otvaranju pregovora sa Evropskom unijom u junu 2012. godine, napravila krupan korak u integracionom procesu. Ovo je odluka od istorijskog značaja za crnogorsko društvo i potvrda je uloženih napora Vlade da sveobuhvatnim, inkluzivnim pristupom, ispuni zahtjevne uslove koje je postavila Evropska komisija. Nastavljamo sa aktivnostima u pravcu efikasnog sprovođenja usvojenih reformi, potpuno svjesni da ni najbolje zakonadavstvo ni strategije ne garantuju uspjeh, a sada nam predstoji da definišemo pregovaračke strukture i druge korake u cilju kvalitetne pripreme za početak pregovora. To je osnov našeg demokratskog i održivog ekonomskog razvoja, naša unutrašnja potreba, a ne nametnuti diktat sa strane.

Rasprava o Budžetu Crne Gore za 2012. godinu dešava se u vremenu velikog broja složenih izazova. Evropa se mijenja pred našim očima, a pravac ove promjene je daleko od izvjesnog. Svakog dana smo svjedoci promjena, uglavnom negativnih u reputaciji, rangiranju, ocjenama donedavno vrlo bogatih i stabilnih ekonomija. Najveće države Evrope nalaze se, nažalost, u ogromnim dugovima, dok na naše zadovoljstvo, podaci pokazuju da smo u najvećoj mjeri, do sada, izbjegli negativne posljedice krize i obezbijedili stabilnost crnogorske ekonomije, pa izazov ostaje poboljšanje ekonomsko-socijalne situacije. Glavno obilježje makro-ekonomskog ambijenta u ovoj godini je rast ekonomske aktivnosti, ali i visok nivo opreznosti zbog moguće ponovne recesije u euro-zoni. Evropski izlazak iz krize trajaće godinama, u procesu koji ne može biti ostvaren politički najprivlačnijim mjerama sa pozitivnim kratkoročnim, ali negativnim dugoročnim efektima. To je proces koji zahtijeva ni malo ishitrena, niti jednostavna rješenja. Stoga je i težnja Vlade da budemo u krugu najrazvijenijih zemalja koje će prihvatit jaču tržišnu ’utakmicu’, da nađemo balans u odgovorima na krizu koji neće ugroziti dugoročnu fiskalnu i finansijku stabilnost, te da stvorimo institucionalni okvir i konkurentan ekonomski sistem kojim ćemo privući zdrave investicije i povećati zaposlenost. Ova misija zahtijeva sistemske promjene, žrtvovanje i razumijevanje svih, bez izuzetaka, a mi u Vladi činimo sve što je u našoj moći i što je neophodno da je ostvarimo i povećamo kvalitet života svih građana Crne Gore.

Finansijska kriza nije završena. Po ovom pitanju Evropa i dalje trpi i trpjeće posljedice. Budžet za 2012. godinu smo planirali upravo da bismo se u najvećoj mogućoj mjeri odbranili od spoljnih uticaja, a da pritom pomognemo građanima da izdrže sve uticaje krize, do njenog okončanja. Pogledajte trenutnu situaciju u Evropi; Velika Britanija ukida pola miliona radnih mjesta u javnom sektoru. Francuska je donijela odluku da podigne 18,6 milijardi eura prihoda, kroz povećanje poreza i smanjenja potrošnje, za finansiranje njihovog deficita. Slične primjere imamo i u regionu; u Bugarskoj su veliki izgledi da će sindikati štrajkovati, dok Rumunija zamrzava plate i penzije; da ne navodim primjer Grčke.

Na kraju, važno je znati da je ovo tek početak posljednje faze našeg evropskog puta. Taj put neće biti ni lak, ni brz. Najteži i najsloženiji posao tek predstoji.

Najveći teret posla i odgovornosti je i dalje na Vladi. Ali, ni Vlada ni bilo koja druga institucija niti pojedinac ne može obaviti posao u ime cijelog društva. Zato, jedino ako se osigura uključenost i aktivan odnos svih činilaca društva, ako svako odradi svoj dio posla, možemo računati na uspjeh.

dr Igor Lukšić,

predsjednik Vlade Crne Gore

Kriza euro zone je svuda oko nas. O tome svi govore. Međutim, nema jasnog rješenja, jer postoje brojni aspekti ovog problema, a među njima i finansijski, ekonomski, pa i politički. Čini se nerealnim prikupljati dodatna sredstva u fond kojim će se plaćati troškovi spašavanja “problematičnih”, što pokreće niz pitanja. Da li će euro preživjeti, treba li euro zonu podijeliti na dva dijela? Da li bi problematične zemlje trebalo privremeno da je napuste, pa da se vrate kad za to budu spremne?

Priča počinje u Grčkoj, a neki smatraju da se tu i završava. Ja se ne bih složio, jer bi to bio previše pojednostavljen pogled na stvari. Već sam blogovao neke stavove o euru i fiskalnoj krizi. I dalje čvrsto vjerujem da je pravi, dugoročni odgovor da se euro zadrži, a ne da se odbaci. Kao što sam rekao u nedavnom intervjuu, Grčka treba da se bori da ostane u euro regiji, čak i ako ne uspije da pokrije svoje obaveze. Mislim da je bolje proći i kroz bankrot ili kako god da to nazovemo, nego da se vrate na drahmu. Iako Crna Gora (koja je prešla na euro kada je ova valuta uvedena, 2002. godine, pri čemu je prethodno koristila njemačku marku) koristi valutu bez formalnog dogovora za Evropskom centralnom bankom, i time se odrekla većeg dijela instrumenata monetarne politike, smatram da je to bolja opcija  - opcija vezivanja za jaku valutu.   

Takav pristup prisiljava zemlju da se suoči sa svim problemima, uključujući i sivu ekonomiju, pitanja privatizacije ili strukturne promjene. Moj stav je da morate imati nešto što će predstavljati sidro ekonomske politike, pa stoga više pažnje treba posvetiti pitanju kako podstaći preduzetništvo, jer je to ključna politika za postizanje veće dinamike i konkurencije. Potrebno je raditi više na smanjivanju birokratskih procedura i pozabaviti se izvorima korupcije, investirajući, istovremeno, više u vladavinu prava.   

Zamislite da jedna od američkih država bankrotira. Da li bi se SAD odrekle dolara? Ne vjerujem. Zamislite da smo u Njemačkoj od prije 15 godina i da je jedna od država bankrotirala. Da li bi se Njemačka odrekla marke? Opet, ne vjerujem. Zato, ako neke države euro zone bankrotiraju, zašto bi euro nestao? Tačno je da tako jaka valuta iznosi na površinu strukturne razlike među članicama tog kluba, kao i da su te razlike bile prikrivene prije krize. Ali, ipak, negativne strane odluke da se raskine euro zona bi bile ogromne u odnosu na prednosti koje euro donosi. Ekonomski, to bi nametnulo mnogo veće troškove. Zato, čak i kad bi Grčka bankrotirala i nastavila da koristi euro, trebalo bi da bude moguće da se zemlja ponovo pridruži jedinstvenoj valuti, kao punopravna članica, nakon oporavka svoje privrede.    

Vjerujem da lideri Evropske unije neće dozvoliti da kriza javnog duga ugrozi euro, ali moraju učiniti više tim povodom. Teško je oduprijeti se razmišljanju o tome šta pojam objedinjenog ekonomskog upravljanja, koje je promovisano, podrazumijeva. Mogu li riješiti problem nekom novom vrstom euro-obveznica? Možda mogu. Je li štetno ako postoje neslaganja unutar Evropske centralne banke? Naravno da jeste. Sasvim je realno očekivati da je, ako govorimo o ekonomskom upravljanju, potrebno više raditi u oblasti fiskalne politike. Da li će postojati jedno ministarstvo finansija ili jedinstveni poreski sistem? Vrijeme će pokazati. Međutim, nisam siguran da je realno, ili čak potrebno, da se to učini u mjeri u kojoj neki ljudi predlažu. 

U stvari, neki smatraju da bi bilo korisno harmonizovati sistem PDV-a ili akciznu politiku u čitavoj EU. Složio bih se sa time. Ali ipak, ne smatram isto to treba učiniti sa porezom na dohodak fizičkih lica, porezom na dobit preduzeća ili porezom na nepokretnosti. Dok bi harmonizacija PDV i akciznih sistema doprinijela razvoju jedinstvenog tržišta, ovo drugo bi moglo ugroziti strukturnu konkurentnost.  

Što se tiče Ministarstva finansija, ja bih prije zagovarao postojanje jednog vrste Trezora ili neke druge slične službe kao dijela Ecofin departmana Evropske komisije, koji bi bio nadležan za emisiju euro-obveznica. Kancelarija bi mogla prikupljati informacije o potrebama članica euro zone za finansiranjem i organizovati aukcije obveznica kao jedinstveni organ, umjesto postojanja pojedinačnih, na nacionalnom nivou. Snažne privrede, poput Njemačke, bi takvoj shemi pozajmile svoju ekonomsku produktivnost i ugled. Uvijek bi bilo interesovanja za takve hartije. U početku bi kamatne stope mogle biti nešto više nego one koje su plaćane za Bund, što bi jasno bio veći trošak za njemačke poreske obveznike i poreske obveznike drugih jakih ekonomija. Mislim da je to lakše, nego predlog koji podrazumijeva nove fondove i izdvajanja iz budžeta, što je politički neprihvatljivo. Kasnije, kako se privreda EU bude oporavljala, kamatne stope bi se približile postojećim nivoima za Bund, jer moraju postojati uslovi koje je potrebno prethodno ispuniti da bi se omogućilo onima koji nemaju sredjene javne finansije da iskoriste novac.    

Trezor Evropske komisije bi mogao da definiše uslove za zemlje koje ne poštuju propisane politike, a ispunjenje tih uslova bi provjeravale Evropska komisija i MMF prije isplate novca, kako bi se spriječilo aktiviranje garancija jednog dana.

Takva šema bi mogla umiriti tržišta i ponuditi dobar prostor za manevar zemljama koje bi mogle čak i bankrotirati, a da ne izazovu značajnije nove troškove za jake privrede.

Dr Igor Lukšić, predsjednik Vlade

Tokom 14. vijeka Evropu je poharala epidemija, koja je, naizgled, došla niotkud i iznenada uzela život svakom drugom stanovniku našeg kontinenta. Pojedini istoričari sugerišu da je jedan od razloga prethodni vjerski progon mačaka kao simbola loše sreće, što je omogućilo pacovima da šire bolest, a kugi da opstaje. Stanovništvu je trebalo više od jednog vijeka da se oporavi od tri godine terora, iako svijet više nikada nije bio isti. U tom trenutku, srednjovjekovnom društvu su nedostajali ne samo odgovori, već i prava pitanja o uzrocima pandemije; patnja koju je izazvala se puno puta pretvorila u fanatizam i brutalnost.

Za većinu građana danas, pandemija duga je došla jednako iznenada kao i ona koja se javila u srednjem vijeku. Privrede su oštećene globalnim padom aktivnosti, radna mjesta su ugašena, kreditne linije su implodirale, bilansi stanja su se raspali, jer je teret duga za domaćinstva, preduzeća i državni budžet postao nepodnošljiv – nivoi duga koji su nekada bili sasvim prihvatljivi su, iznenada, prerasli u prevelik zalogaj.    

Naravno, dug samo po sebi nije neophodno loša stvar. Kada je dohodak nizak, potrošnja se mora održavati na visokom nivou, kako bi se pomoglo onim grupama stanovništva koje su najviše u stanju potrebe i kako bi se dodatno podstakla privredna aktivnost – to znači da je dug veći u apsolutnom iznosu. Konačno, neko mora platiti cijenu; političari i ekonomisti se moraju držati nade da će trenutak istine doći tek kada se privreda oporavi, kada će nekako moći da upravljaju čitavim procesom i izbjegnu najteže posljedice. Trenutno, čini se da se dužnička kriza u Evropi širi poput kuge – prvo prati pomorce i trgovce iz Sredozemlja. Evropi su sada potrebni saradnja i disciplina kako bi ukrotila napast i spriječila širenje zaraze na vitalne organe privrede ovog kontinenta. To će značiti i posvećivanje veće pažnje mačkama kao dugoročne preventive – strukturnim reformama i unapređenju poslovnog ambijenta uz finansijsku i fiskalnu stabilnost da bi se povratila konkurentnost.     

Kritičari ekonomske politike često ne uzimaju u obzir da je rast duga u vrijeme krize praktično neizbježan. Učesnici ekonomske razmjene mrze fluktuacije; užurbano prilagođavanje novim okolnostima je uvijek bolno i skupo. Kada se struktura privrede mijenja preko noći, vlada mora pomoći svojim kredibilitetom i svojim (ograničenim) ovlašćenjem da organizuje.

Mala zemlja, poput Crne Gore, u velikoj mjeri se oslanja na kretanja globalne privrede. Uprkos ogromnom potencijalu za rast, fluktuacije nacionalnog dohotka su nepredvidljive, ali vlada mora spriječiti da se životni standard naših građana mijenja zajedno sa ovim podacima. Stoga ne možemo i ne smijemo smanjiti potrošnju srazmjerno padu dohotka i zato u nekim oblastima moramo proširiti potrošnju, čak i ako se moramo osloniti na naš kredibilitet i čvrstu vjeru da će do oporavka ipak doći. U periodu snažnog rasta, od 2006. do 2008. godine, vidjeli smo da se opterećenje dugom može lako smanjiti tokom dobrih vremena. Sada su vremena loša, ali naša disciplina će spriječiti da dug izmakne kontroli. Prema proračunima Ministarstva finansija, ove godine dostižemo najviši udio krizom uzrokovanog duga u ukupnom javnom dugu Crne Gore, od 45%, a čak i ove godine taj udio nije ni blizu udjela u većini evropskih zemalja (malo poređenje: u Njemačkoj i Velikoj Britaniji taj udio iznosi preko 70%, u SAD je blizu 100%, u Grčkoj je preko 130%). Da smo u Evropskoj uniji, fiskalna politika Crne Gore bi lako mogla poslužiti kao model. Od sledeće godine, procjenjujemo da će se nivo duga postepeno smanjivati i do 2015. godine dostići nivo koji je imao prije krize. Sadašnji podaci ukazuju da kuga zaduženosti neće doći do crnogorske obale. Do tada, moramo znati da je alternativa većem deficitu od uobičajenog i prihvatanju većeg nivoa duga na određeni vremenski rok primjena drastičnih smanjenja potrošnje i rast poreza, koji bi poboljšali fiskalne rezultate, ali i ozbiljno ozlijediti samo tkivo društva. Da li bi oni koji predlažu hitno smanjenje deficita primijenili takve mjere strogoće bez presedana? Čisto sumnjam.   

Nivo duga u odnosu na BDP, prikazan na vremenskoj skali (*: projekcije)

Važna je lekcija koju smo naučili kroz istoriju, da se Crna smrt ne pobjeđuje prvenstveno snagom modernih antibiotika: prelomna tačka u borbi dogodila se mnogo prije revolucije u medicine. Neki istoričari tvrde da je kuga zaustavljena redom. Prijetnja koju je kuga postavila pred društvo je polako, ali nepovratno, dovela do revolucije u pristupu upravljanju. Ispostavilo se da se epidemija, čak i ako se ne zna njen uzrok, jedino može zaustaviti boljom organizacijom, boljim institucijama i mjerama za unapređenje javne čistoće. Do zaraza bi opet došlo s vremena na vrijeme, ali Evropa u cjelini je postala sigurnije mjesto za život.   

Trenutna zaraza dugom će sigurno ući u udžbenike iz istorije i postati loša uspomena i dobra lekcija. Ekonomisti će znati gdje je svijet pogriješio i šta se pokazalo kao bezbjedan izlaz. Autori udžbenika iz ekonomije dugovaće onim zemljama čija se fiskalna politika u recesiji može citirati kao primjer dobre prakse. Nadam se da će Crna Gora biti obuhvaćena jednim od tih poglavlja.   

Dr Igor Lukšić, predsjednik Vlade

Nedavno sam imao priliku da učestvujem u panel diskusiji pred najznamenitijom publikom u Beču, koji se te nedjelje pretvorio u Davos, jer je bio domaćin sastanka Svjetskog ekonomskog foruma. Ova izuzetna organizacija ima za cilj da okupi svjetske političke, biznis i intelektualne lidere, kako bi porazgovarali o trenutnim pitanjima globalne privrede i o našim društvima. Bilo je to jako podsticajno iskustvo; svaka riječ nosi posebnu težinu kada je publika, bilo ekonomski ili politički, odgovorna za tako veliki dio svjetskog BDP-a.

Dok je trebalo da razgovaramo o budućnosti Evrope, prognoze su teško mogle biti mračnije: Austrija je privremeno ponovo uvela graničnu kontrolu i suspendovala primjenu Šengena, kako bi osigurala bezbjednost ovog skupa. Šengenski sporazum, samo eliminisanje unutrašnjih granica Evrope i zajednička evropska valuta predstavljaju dva najspektakularnija dostignuća evropskih integracija. Bio sam tamo, u Beču, granice su ponovo bile oko nas, a mi smo došli da razgovaramo o šansama za preživljavanje eura, usred svih vijesti koje se svakodnevno javljaju o krizi duga u monetarnoj uniji. Pa, nisam očekivao da će se razgovor razvijati u tako optimističnom smjeru kako se na kraju ispostavilo.  

Moj panel je nazvan “Stres test za Evropu”, a ljudi sa kojima sam sjedio bili su oštroumni stručnjak za vanjsku politiku iz Velike Britanije, finansijski ekspert iz Italije i uvaženi holandski ekonomista, od kojih je samo ovaj poslednji imao iznad 40. Kako se bližio kraj naših pedeset i nešto minuta pod reflektorima, moderator, iz Asošijeted presa, je rekao da je iznenađen (a možda pomalo i razočaran) što nismo predstavili naše scenarije sudnjeg dana i izrekli kobna proročanstva.

Zapravo, došao sam sa stavom da problem Evrope nije ekonomija, već nešto drugo – što je na određeni način bila dobra vijest (jer se ekonomije skoro uvijek sporo i bolno oporavljaju od velikih potresa), ali je s druge strane bila i loša vijest, jer da bi se našao lijek, građani prvo moraju da se dogovore oko dijagnoze. Mislim da je Evropa izložena riziku od stresa, kako se navodi i u samom nazivu ovog panela, i to ne toliko finansijski, već u smislu vizionarske moći i političkog liderstva. Osnove su netaknute; istorija jednostavno zahtijeva od Evrope da prati zajednički ritam: da bira jedinstvo, inovacije i konkurentnost, umjesto razdora, uznemirenosti i zaostajanja.    

Iako je svako od nas to formulisao u skladu sa svojom temom, svi smo se složili oko glavne poruke. Došlo se do vrlo korisnih razmišljanja: pomenuto je da je glavni problem politički legitimitet, da bi lideri trebalo da riješe ekonomsku krizu bez jasnog političkog mandata i da oni ne uspijevaju da prikažu moguća rješenja glasačima, koji na kraju treba da plate tu cijenu. Ljudi stalno govore o krizi u Evropi, a problem duga pogađa dio Evrope čija ekonomska važnost predstavlja procentualni udio u ekonomiji Evropske unije koji je otprilike jednak uticaju države Vajoming na Sjedinjene američke države u cjelini. Bogatstvo koje je izloženo riziku je neuporedivo sa bogatstvom koje stvara zajedničko tržište. Ukratko: sve brojke pokazuju da je Evropa jaka. Ona predstavlja najveće tržište, kao i “klub” najrazvijenijih društava. Ekonomija se može srediti u kratkom roku, ali je Evropi dugoročnije posmatrano potrebna vizija zajedničke budućnosti. Otvorenija Evropa, gdje se odluke ne donose na teret glasača; moguće politike su jako dobro objašnjene glasačima, koji donose konačnu odluku. Evropa, koja kao politička zajednica nezavisnih nacija može da pokaže zajedničku ekonomsku snagu na svjetskoj političkoj sceni. To je ono što su ljudi na panelu predvidjeli i, što je još važnije, to je ono što očekuju. To je Evropa kakvoj Crna Gora želi da se priključi. I to je Evropa kakvoj Crna Gora želi da da svoj doprinos, kroz svoje ekonomske performanse, kao i kroz društvene i kulturne vrijednosti. Samo snažnija i otvorenija Crna Gora može biti snažan partner otvorenijoj Evropi. Stoga moramo restrukturirati naše društvo, kroz sprovođenje reformi i jačanje naše konkurentnosti. 

Na neki način, mi otklanjamo sumnje Evropi u ovim teškim vremenima. Činjenica da to želimo i da ćemo se pridružiti ovom klubu, pokazuje im da su još uvijek zajednica koja nudi brojne prednosti svojim članicama, u smislu mirnog suživota, kulturnog bogatstva i ekonomskog napretka. S obzirom da viši cilj mirnog ujedinjenja nacija Evrope još uvijek nije u potpunosti ostvaren, proširenje predstavlja suštinski znak života evropskih integracija. A sa napretkom koji je ostvarila Hrvatska, sa obnavljanjem nada Srbije da će steći status kandidata do kraja ove godine, i naravno, sa potvrdom da pregovori sa Crnom Gorom o pristupanju mogu ubrzo otpočeti, Evropa je pokazala da je i dalje vitalna. Optimizam po pitanju zajedničke budućnosti je više nego opravdan.

Kao ekonomista, još sam na fakultetu naučio da se dobre političke odluke moraju zasnivati na pouzdanim podacima. Iako sam zagovornik kvalitativne analize da bi predvidjeli mogući ishod određene odluke, često je potrebno osloniti se na obilje podataka koji odražavaju bogatstvo, ukuse, navike ili broj stanovnika. Razumijevanje sklonosti naših građana je suština. Popis je upravo proistekao iz ove potrebe za procjenom. Dugoročno gledano, bilo bi nemoguće osmisliti fer pravila ili čak odgovarajući budžet bez popisnih podataka.

Crna Gora je započela svoj prvi popis stanovništva od ponovnog sticanja nezavisnosti. Ne mogu opisati koliko je ovo značajan momenat za Crnu Goru. Naveo bih samo jedan primjer. Danas se u najvećoj mjeri uspješnost funkcionisanja jedne države utvrđuje na osnovu promjena makroekonomskih indikatora, kao što je BDP po glavi stanovnika, stopa zaposlenosti ili nezaposlenosti. Stoga, kako bi sve te pokazatelje pravilno procijenili, morate raspolagati  određenim podacima, na primjer, koliko ljudi živi unutar granica, kao i broj radno aktivnog stanovništva. U nedostatku pouzdanih podataka, moramo se osloniti samo na procjene demografskih kretanja, ali postoji velika vjerovatnoća da nas to odvede na pogrešan put.

Ipak, neki građani su zabrinuti zbog popisa. Ukoliko je neko zabrinut, on postaje obazriviji nego inače. Ovo je idealna prilika da se pojedine političke platforme okoriste lažnim tvrdnjama. Ali sa druge strane, to je i idealna prilika za nas da opovrgnemo te pogrešne tvrdnje.

Prvo i najvažnije: popis je alatka koja se koristi u statističke svrhe u cilju poboljšanja rada države (i samih istraživača, u stvari) obezbjeđivanjem neophodnih podataka za ekonomsku, socijalnu i sve ostale politike. Kako ćemo znati gdje da izgradimo novu školu ako ne znamo kolika je gustina naseljenosti i koliko je djece? Dobra statistika potvrđuje koliko su se određene političke odluke pokazale ispravnim u praksi i obezbjeđuje stručna znanja. U nedostatku adekvatnih podataka; sve odluke zavise od političkih lobija.

Drugo: ruke MONSTAT-a su potpuno vezane međunarodnim statističkim standardima, metodologijom Eurostat - a, preporukama UN – a i činjenicom da njegov rad prate nezavisni subjekti. Argumenti da se iza aktivnosti MONSTAT –a krije prevara, značili bi da je Evropa odobrila tu istu prevaru. Kao što MONSTAT sa pravom ističe[1]: „popis ne predstavlja zavjeru za stvaranje orvelovske tiranije”. Istovremeno, svjestan sam da je premijer koji negira teoriju zavjere upravo premijer kakvog ljudi koji se bave teorijom zavjere najviše vole.  „Zar ne vidite? On to negira!”

Ostavimo to po strani i pređimo na stvar! Većina političkih kritika u vezi sa popisom odnosi se na pitanja u kojima građani treba da se izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti i vjeroispovjesti. Mi, manje srećni Evropljani  i naš kontinent  bili smo svjedoci etničkog nasilja i najgorih slučajeva zloupotrebe političke vlasti. „Usađeno nepovjerenje” je eufemizam kada nepoznati ljudi kucaju na naša vrata i postavljaju pitanja o nacionalnoj pripadnosti i vjeroispovjesti. Ipak, upitnici većine zemalja Evrope koje ove godine sprovode popis stanovništva, takođe, sadrže, ovu vrstu pitanja, i to ne samo zemlje zapadne Evrope već post-tranzicione demokratije kao što su Mađarska, Bugarska, Ruminija, Češka, Slovačka i Litvanija. Zašto? Ako ja ističem da sam Crnogorac, koji govori crnogorski i pravoslavne je vjeroispovjesti, onda to kažem jer se osjećam tako, a ne da bih promovisao prikupljanje podataka koji imaju za cilj zloupotrebu građana. Ukoliko ne želite da date te informacije, izaberite odgovor koji upravo to govori. Od vas se traži da to učinite kako niko ne bi bio u prilici da odgovori na pitanje na koje vi ne želite da odgovorite. I upravo zbog toga svaki građanin dobija potpisani primjerak upitnika popisa na samom kraju popisivanja. Kada je rađen posljednji popis u našoj zemlji, svaki dvadeseti Crnogorac je odlučio da ne odgovori na ova pitanja, i oni nisu pretrpjeli nikakve posljedice zbog takve odluke.

I poslednja stvar, ali ne manje važna. Pitanja koja su pokrenula najveću političku debatu nisu jedina i čak ni najbitnija pitanja na listi. Upitnik sadrži pitanja koja se odnose na uslove za život, zaposlenost, zdravstvo, energetstku efikasnost, obrazovanje, jer su sva ova pitanja važna za postizanje prosperitetnije budućnosti naše zemlje. Popis je od primarnog interesa za građane Crne Gore, a ne za državu i političare.

Kada čovjek pogleda unazad, čini mu se da sve u svemu 15-tak godina nije kratak vremenski period. Ipak, kao da je proteklo za tren. A ima i cijelih 16 godina kako sam maturirao u popularnoj barskoj gimnaziji, odnosno srednjoj školi „Niko Rolović“. Kako sam osnovnu školu učio u školi „Blažo Jokov Orlandić“, gimnazija mi je bila bliže, što obično nije slučaj – zapravo skoro pa preko ulice. Divio sam se drugovima koji su morali autobusom u školu, a neki i čak i pješke.

U osnovnim školama po pravilu  učite sa komšijama, djecom iz kraja. U gimnaziji sam se prvi put našao u situaciji da upoznajem nove drugove, ne samo iz šireg pojasa Bara, već i iz Ulcinja ili Petrovca. I to iskustvo je potpuno drugačije, jer može da opredijeli vaš životni put. Stvaraju se se prijateljstva za cijeli život. 

U prvom razredu u novom odjeljenju gotovo da nije bilo nikoga od mojih drugara iz starog odjeljenja iz osnovne škole. Zato je uvijek potreban i određeni vremenski period za prilagođavanje. Kao da sam se odselio. To nije nikad lako, ali čini mi se da dok je čovjek mlađi, to mu lakše pada. S druge strane,  to vas jača, jer u različitim fazama života budete u sličnim situacijama – prvi dani na poslu ili odlazak na neko usavršavanje su situacije u kojima je potrebno slično prilagođavanje.

To su bile teške godine. Rat je počeo, sankcije uvedene, a novac obezvrijeđen inflacijom. Moralni sistem je bio potresen do korijena, a deformacije je bilo lako uočiti. Možda smo zbog svega ubrzano sazrijevali i počinjali da pratimo politiku. U maturskom radu sam napisao da je naša budućnost iza nas – bez malodušnosti, ali, možda, previše realizma iz ove perspektive. Zato sličnu svakodnevnicu ne smijemo dozvoliti. Sve se to odražavalo i na stanje u školi. Ne mogu reći da smo u nečemu oskudijevali, ali me je obradovalo nedavno, kad sam prolazeći pored škole, primijetio da je naša gimnazija osvježena ulaganjima.  

Ipak, ne mogu, a da se ne sjetim da smo neke školske godine započeli bez stolica ili sa manjkom klupa koje već trošne nisu mogle da se koriste. Ali ni đaci kao đaci nisu ponekad pomagali da bude lakše – pisali smo stihove po klupama, a neki urezivali poruke. Dešavalo se i da nema struje pa da smo morali ranije završavati časove, a nije nedostajalo ni štrajkova nastavnika – ponekad ni đaka.

U svemu tome ima neke romantike, možda i šarma, ali vrijeme u kojem smo učili srednju školu nije omogućilo, kao što je to slučaj danas, da se đačke ekskurzije u godini mature organizuju u Italiji i Grčkoj. Vjerujem da bi sve osnovne školske ekskurzije trebalo da omoguće upoznavanje različitosti Crne Gore, dok bi srednjoškolske trebalo da doprinesu upoznavanju korijena naše civilizacije. Moja generacija je, u tom smislu, bila ograničena, ali nam je istovremeno to pomoglo da želimo više, da izrazimo ambiciju da upoznamo više ili nadoknadimo razliku u odnosu na naše vršnjake iz drugih djelova Evrope.

Tada je bilo i tehnološki drugačije, bez mobilnih telefona i interneta, sa veoma skromnim kompjuterima. Na njima smo se opismenjavali iz sada već jako zastarjelih programa. Nama je tada, možda, bilo važnije organizovati dobar basket na terenu kod gimanzije. Nije to žal za nekim prošlim vremenom, već želja da nove gimnazijske generacije više nimalo u tom smislu ne kasne. Što je sistem otvoreniji, to je dostupnije znanje. Što prije prihvatate promjene i prilagodite se, to ste brži.

Tada smo još razmjenjivali ploče da bi ih slušali, snimali na kasete i prepisivali stihove da bi ih učili (naravno, skoro svi momci su puštali kosu). Nekima je to pomagalo da nauče engleski. U vremenu buktajućeg turbo folka mi smo otkrivali rokenrol i tvrdi zvuk. CD je bio privilegija rijetkih, a danas je to već pomalo prevaziđeni nosač zvuka. Bilo je naravno i nestašluka, izbacivanja sa časova, prepisivanja na pismenima, ali i maturskih žurki, gitare na času, a dešavalo se i da profesori zapjevaju.

Naravno, bilo ih je strogih, bilo je i onih koji su bili tolerantniji. Bilo je i onih koji su imali čudan stil predavanja, onih koje nismo razumjeli i onih koje bi mogli dugo slušati bez pauze. Ali smo uvijek sve nastavnike poštovali. Radili su najbolje što su mogli i na tome smo zahvalni. Kada se prisjetim svojih drugova i drugarica iz odjeljenja s kojima sam i dalje u kontaktu, to su sve uspješne priče. Ali ne bi bilo moguće bez naših nastavnika koji su nas pripremali za buduće karijere.

Bilo je lijepo, kao što sam siguran da je bilo lijepo mnogim generacijama prije i nakon moje. Skoro će i puni vijek barske gimnazije i ona će nastaviti da obrazuje i vaspitava djecu još uspješnije i kvalitetnije. To je njena misija koja traje...

Iz Monografije „Jubilej barske gimnazije 1921-2011“

Iz rаzlogа koji su vjerovаtno poznati mojim istаknutim čitаocima, u posljednje vrijeme nisam imao vremenа dа objavim neki novi post nа blogu. Uglavnom sam iz hobija pisao o ekonomskim i političkim idejаmа. Dаnаs, izazovi sa kojima se suočаvam kao državni službenik su stavili u drugi plan moju pasiju аnаlitičаra i teoretičаra.

Nova administracija je preuzela kormilo Crne Gore, u trenutku velikih uspjeha i velikih iskušenjа sa kojima se suočavala nаša zemlja: ušli smo u predvorje Evropske unije u trenutku kada su naše domove pogodile nezapamćene poplave. Nаrod Crne Gore je u vrijeme katastrofalnih poplava pokаzаo veliku snаgu, odlučnost i jedinstvo. Mojа vlada će nastojati dа afirmiše vrijednosti koje je njen narod tako nesebično pokаzаo.

Koje promjene možemo očekivati?

U politici je koncept "promjene" nejasno postavljen. U nedostatku smislenog konteksta, "promjena" je isprazna poštapalica. Moždа može pokrenuti nečiju mаštu, аli teško može imati politički smisao. Neću pokušavati da osvojim simpatije nonsensom. Zаto želim da na samom početku rаzjаsnim neke stvаri:

Bila mi je velikа čаst i profesionаlni izаzov dа budem potpredsjednik i ministar finansija u kabinetu bivšeg premijerа Milа Đukаnovićа. Nаjznačajnija lekcijа, koju sаm tokom ovih godinа, naučio je bilа kаko postаviti ciljeve i kako ih ostvariti kroz politiku. Vlada i ja bićemo i dalje posvećeni ostvarivanju istog cilja koji je moj prethodnik postavio: mirna i prosperitetna budućnost Crne Gore u EU.

Neću reći ništa novo ako ustvrdim da karakter jedne države određuje njen lider. U tom smislu, novа erа je zаistа pred nama: novi stil, novi stаv i nove ideje. Uspjesi prethodnog kаbinetа će služiti novoj Vladi da teži još većim rezultatima.

Suština nаše, prošle, sаdаšnje i buduće politike se može sumirati u tri riječi: rаzvoj, integrаcijа i trаnspаrentnosti. Rаst će proizаći iz naših niskih poreza i pаmetno vođene investicione politike. Administrаcijа će oprezno i mudro trošiti državni novаc. Budućnost obiluje mogućnostimа nikad bliže integrаcije sа evroаtlаntskom zаjednicom: Crnа Gorа je člаnicа NATO - Akcionog plаnа zа člаnstvo i nаjnoviji kаndidаt zа člаnstvo u EU.

Trаnspаrentnost i odgovornost se ne mogu smatrati pаsivnim konceptimа u demokrаtiji. Crnogorci morаju znati da vlаdа zаslužuje njihovo poverenje i dа mi isključivo djelujemo u njihovom interesu. Populacijski mala Crnа Gorа ne smije, ne može i neće imati vladu koja djeluje izolovano od sopstvenog društva.

U cilju većeg uključivanja jаvnosti u demokrаtski proces, mojа vlаdа je pokrenulа sesije "Dane konsultаcija", na kojima smo sa svim zainteresovanim stranama rаzgovаrаli o svim političkim pitаnjima. U dijalogu su učestvovali: NVO sektor, sindikаti, poslodаvci, vjerske orgаnizаcije, univerziteti, akademci, predstavnici manjina, boraca i medija. Nаdаm se dа rezultati ovih sаstаnаkа imaju pravi odjeki širom zemlje, od Pljevаljа do Ulcinjа, od Herceg Novog do Rožаjа.

Želim dа Crnа Gorа bude inovаtivnа zemljа čijim vještinama će zaviditi druge zemаlje. Nova vlаdа može dа pomogne u ostvаrivаnju ovog ciljа kroz reformu obrаzovnog sistemа; pored togа, novoformirano Ministаrstvа zа nаuku će pomoći Crnoj Gori u jačanju istraživačkih i razvojnih kapaciteta. Kad ovo kažem, mislim da je, možda, nаjvаžniji korаk koji možemo napraviti da obezbijedimo ljudima sredstvo koje im je neophodno zа njihov lični nаpredаk: Internet.

Univerzаlni pristup Internetu je preduslov zа konkurentnost. U ovom trenutku, mаnje od polovine Crnogorаcа imа pristup Internetu. Želim i nastojaću dа se ovaj procenаt ubrzano povećа i cijela zemlja bude pokrivena. Internet je nаjisplаtljiviji nаčin da grаđаni budu na izvoru informacija, da učestvuju u političkom procesu i pozovu svoje političаre nа odgovornost. To će omogućiti ljudimа dа prevaziđu birokratiju i smanjiti udaljenost između grаđаnа i donosilаcа odlukа. Moj kаbinet će se u velikoj mjeri oslаnjаti na mogućnosti koje pruža Internet.

Jednom je jedan veliki držаvnik u svom inauguralnom govoru, svom narodu ponudio krv, muku, suze i znoj. Od tada se svijet dosta promijenio: sada se od nas zahtijeva samo trud i znoj. To je žrtvа na koju smo spremni.

Igor L.

Sada je već zvanično. Crna Gora je izašla iz  recesije. Podaci iz trećeg kvartala 2010. godine pokazuju da je zaustavljena kontrakcija BDP-a. Iako ima razloga za radovanje, čeka nas još dosta posla. Osvrnuću se na trenutak na ono kroz šta je Crna Gora prošla posljednje dvije godine, a sljedeći  na  ono što nas očekuje.

Kako mi ekonomisti volimo da dugu i složenu priču prikažemo jednostavnim grafikonom, slijedi prikaz realnog BDP-a za balkanske zemlje, koji je napravljen na osnovu podataka iz posljednjeg izvještaja MMF-a (2006 = 100%).

grafikon.doc (49.00 kb)

Grafikon prikazuje dvostranu prirodu rasta: Crna Gora  je zabilježila visok rast tokom buma nakon sticanja nezavisnosti i doživjela pad ekonomije nakon eskalacije finansijske krize i na našu zemlju.

Koje sile utiču na oblikovanje ravnoteže? Sile ravnoteže uključuju konkurentnost i stabilno poslovno okruženje, uključujući i konstruktivan stav prema investitorima koji donose dobre ideje. Čini se da Crna Gora u potpunosti razumije ovo pravilo — pogledajte posljednji izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma, izvještaj Svjetske banke o Lakoći poslovanja za 2011. Svjetska banka i MMF su korigovali svoje procjene rasta za 2010. godinu i približili ih našim. Crna Gora je debitovala na tržištu euroobveznica. Sa mnogih adresa je stigla ocjena da je to pozitivna vijest za cijeli region.

Ipak, Crna Gora se trenutno bori sa preprekama koje usporavaju dalji razvoj. Moto Evropske unije je da su korupcija i kriminal glavne prepreke razvoja, što protivrječi izjavama mnogih poslovnih ljudi: samo 8.4% anketiranih stručnjaka u Izvještaju o konkurentnosti, navode korupciju kao jednu od glavnih biznis barijera, dok s druge strane 18.4% njih navode nedovoljno razvijenu infrastrukturu. Oko 12% ispitanika navode da su preglomazna birokratija i nedostatak obučene radne snage glavne prepreke. U međuvremenu, kreditne rejting agencije ne propuštaju priliku da istaknu moguće opasnosti strukturalnog deficita.

Prema ocjenama iz Izvještaja svjetske banke o lakoći posovanja, imamo razloga za zadovoljstvo, аli se nаš regulаtorni sistem i dalje mora unapređivati. Pored toga, još uvijek mnogo  togа treba da se uradi po pitanju infrastrukture, energije i svega onoga što može da se podvede pod širokim pojmom „investicija“.

Na nama je sada da se usredsredimo na promovisanje komponenti koje će biti pokretači rasta, kada se groznica investiranja u tržišta u razvoju smanji na zapadu. Jednog dana Crna Gora više neće biti ekonomija u tranziciji i moraće sama da se izdržava. Kada se to desi, želimo da osiguramo da investitori vide našu zemlju kao mjesto u kojem mogu da iskoriste sve naučnike, inženjere i kvalifikovane ljude koji su im potrebni za njihove kompanije. Štaviše, biće u prilici da osnuju firmu za samo nedelju dana – i neće smatrati da je to nešto neobično.

Pretpostavimo da je ovo zaključak za danas i da pružimo malu podršku pozitivnim makroekonomskim podacima: ovdje, ovdje i ovdje.

 Priča o crnogorskoj fudbalskoj reprezentaciji je fascinantna, čak i za one koji nisu naročito veliki ljubitelji sporta. Već u svom drugom međunarodnom takmičenju, Crna Gora - najnoviji član FIFA/UEFA - je  ušla u prvih 30 timova svijeta, ostavljajući svoje konkurente u čudu.

Nije se svako radovao ovom rezultatu. Selektor engleske reprezentacije Fabio Kapelo, nije bio zadovoljan neriješenim rezultatom (0:0) utakmice protiv Crne Gore, koja se održala prošlog mjeseca. Engleska reprezentacija će morati da čeka do proljeća na revanš utakmicu. Za sada su obje reprezentacije neporažene u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. (Euro 2012).

Revanš meč je zakazan za jun sljedeće godine i moramo da čekamo skoro godinu dana da budemo domaćini engleskoj reprezentaciji ovdje u Podgorici. Ali do marta, jedno je sigurno: Crna Gora je za sada u vrhu svoje kvalifikacione grupe G.

Čudotvoran podvig! Čak bih i ja mogao da se pridružim ljubiteljima najpopularnijeg sporta na svijetu.

P.S: Ljubitelji fudbala, počnite da pamtite neka imena , koja će proslaviti na evropskoj smotri fudbala u Poljskoj i Ukrajni 2012!

Igor L.

Crna Gora se nalazi pred ulazom u Evropsku uniju. Za ljude širom Balkana, članstvo u Evropskoj uniji simbolizuje njihovu nadu da će uživati one demokratske i ekonomske benefite koje uživaju naši susjedi. Ali zašto različiti narodi na Balkanu imaju tako različit nivo napretka ka tom zajedničkom cilju? Jedna bivša jugoslovenska republika je već član Evropske unije, Makedonija i Hrvatska su dobile status kandidata, a Crna Gora i Srbija su podnijele zahtjev za članstvo. Bosna i Hercegovina i Kosovo ostaju daleko iza njih.  

Zbog čega je jedna zemlja kandidat, dok druga sporo napreduje na putu ka Evropskoj uniji?

Moje mišljenje je da Evropska unija razmatra samo tri faktora kada odlučuje da li je jedna zemlja spremna da postane članica. Naravno, ovo može biti obmanjujuće, jer se svaki faktor sastoji od nekoliko desetina, ako ne i nekoliko stotina različitih razmatranja.

Prvo i glavno, Brisel želi da se poštuju vrijednosti koje je Brisel utvrdio. Ljudska prava, demokratija i fundamentalne slobode, kako su definisane kriterijumima iz Kopenhagena, nisu predmet za raspravu. Humanistička razmatranja praćena su ekonomskim razmatranjima (npr. tržišna ekonomija koja funkcioniše), kao i „najsavremenijim“ standardima, kao što su standardi u oblasti zaštite životne sredine. Ti zahtjevi ne predstavljaju samo moralne imperative; oni su simbol političke stabilnosti – a to je nešto što zemlje Evropske unije vrlo poštuju.    

Drugo, spoljna politika zemlje mora biti konzistentna sa osnovama spoljne politike Evropske unije ili preciznije sa osnovama spoljnih politika – bez obzira na to koliko one mogu biti međusobno nekonzistentne. Brisel treba da zna da Vaša Vlada neće sklapati sumnjive poslove.    

Treći dio ovog političkog trojstva je ekonomska politika, srž cjelokupnog procesa integracija. Ona ima dva aspekta: prvi aspekt je otvorenost, sa snažnim naglaskom na otvorenosti ka inovacijama. Drugi aspekt je dugoročna razumnost i disciplina. I u ovom slučaju radi se o povjerenju – oni ne žele da eksplodira kuća u jednoj od zemalja u okruženju.  

Dakle, gdje se Crna Gora nalazi u odnosu na ove koordinate?  Šta još treba uraditi?

Jedan od ključnih elemenata ljudskih prava je postojanje tolerancije prema drugima (ljudima drugog etničkog porijekla, maternjeg jezika, religije, itd.). Nedavno, američki kongresmen  William Delahunt, predsjednik pododbora za Evropu u Odboru za spoljnu politiku Kongresa SAD-a, opisao je crnogorsku politiku prema ljudima različitog porijekla kao „politiku koja izaziva divljenje i  na koju se treba ugledati ne samo u ovom regionu, nego i u drugim zemljama Evrope i svijeta“. Nevladina organizacija Fridom haus saopštila je da je razvoj demokratije u Hrvatskoj i Crnoj Gori u velikoj mjeri ispred razvoja demokratije u drugim zemljama regiona, iako treba riješiti još neke značajne probleme. U Crnoj Gori, jasno je da je glavni prioritet rješavanje problema vezanog za organizovani kriminal i korupciju. Uzroci ovog problema su uglavnom strukturalne prirode: mala smo zemlja, a kriminalci su uspostavili svoje odnose mnogo prije uobličavanja postojećih formi. U cilju sprečavanja korupcije, potrebno je imati zakone i institucije koji se trenutno donose, odnosno koje se trenutno uspostavljaju, korak po korak. Međutim, unaprijeđeno zakonodavstvo ne može biti djelotvorno ukoliko se ne podigne svijest javnosti. Kada budemo imali usklađenije zakone i javnost koja će manje tolerisati korupciju, onda je samo to pitanje vremena. Navike se ne mijenjaju preko noći.

Nastavimo. Evropska unija ne može praviti problem oko političke stabilnosti ili spoljne politike Crne Gore, što nije slučaj sa nekim drugim zemljama članicama Evropske unije. Prema informacijama koje je objavio Forin polisi, vodeći američki časopis, neke zemlje članice Evropske unije, tačnije Bugarska i Rumunija, u većoj su opasnosti da postanu „neuspješne zemlje“ nego što je to Crna Gora i druge zemlje koje žele da dobiju status kandidata. Štaviše, Crna Gora je priznala Kosovo, zbog čega je postigla veću saglasnost sa spoljnom politikom Evropske unije od nekih drugih zemalja članica koje nisu priznale najmlađu državu u Evropi.  

Mnogi ljudi u Briselu smatraju da je Balkan bure baruta na kontinentu zbog nestabilnih ekonomija zemalja tog regiona. Ali, ovog puta, fokus njihove zabrinutosti nije bivša jugoslovenska republika, već Grčka, koja je zemlja članica već dugi niz godina. Dim ne dolazi iz Crne Gore, ali uprkos tome treba da pripremimo naše aparate za gašenje požara. Fiskalna disciplina je od ključnog značaja, kao i dugoročne strukturalne reforme koje će učiniti javne finansije održivim. Ukoliko postignemo fiskalnu stabilnost, a jasno je da ćemo je postići, preostali faktori – otvorenost i inovativnost – neće predstavljati prepreku za pristup Crne Gore Evropskoj uniji. Zašto? Jer ti faktori već sada ne predstavljau prepreke.  

Pa šta onda nedostaje? Šta nas i dalje sprečava da postanemo punopravni član Evropske unije? Budimo iskreni. Prosječan tridesetogodišnjak u Hamburgu (najvećem gradu bivše zapadne Njemačke) tokom svog života doživio je sljedeća proširenja Evropske unije: ’81. godine pridružila se Grčka , ’86. Španija i Portugal,’90. Istočna Njemačka,’95. Austrija, Finska i Švedska, a 2000. godine još 12 drugih zemalja. To je puno promjena  u životu jednog čovjeka, a promjena se lako može smatrati prijetnjom – naročito kada siromašnije zemlje Evropske unije, plus one koje su neodgovorno bogate, vrše ozbiljan pritisak na one bogatije zemlje koje imaju odgovornu fiskalnu politiku. Popularna ekonomija ubjeđuje našeg tridesetogodišnjeg Njemca da će on,  ukoliko više ljudi želi komad pite, dobiti manji dio. Zbog čega bi se onda njemu žurilo da prihvati nove države? Uostalom, zbog čega bi on to inače uradio? Ovaj fenomen naziva se „umor od proširenja“.  

Ono što popularna ekonomija ne kaže jeste da se ta pita u suštini povećava sa svakim proširenjem, a time i razvojni potencijal Evrope. Pošto se povećava i imovinsko stanje građana Evrope, ovaj argument ne samo da je tačan, već je i ubjedljiv. Jasno je da proširenje nije tako privlačno tokom perioda ekonomske krize koja je dovela do smanjenja ličnih primanja Evropljana. Nadajmo se, da će izlaskom iz globalne krize ovi problemi nestati, kao i rasipništvo nekih država članica.

Dakle, šta još nedostaje da Crna Gora dobije status kandidata? Sa naše strane, ništa generalno ne nedostaje, ali nedostaje veliki broj pojedinosti. Strukturalne reforme su u toku, ali društveni sistemi su i dalje osjetljivi i njihovo ponašanje se ne može u potpunosti predvidjeti. Ukoliko želite da na neki način utičete na to ponašanje, treba slati male i kontrolisane impulse – u našem slučaju, reforme. Onda posmatrate kako se ti impusli akumuliraju, a zatim konačno dobijaju sopstvenu snagu. Vrijeme je sigurno ključni faktor. Takođe, sa zahuktavanjem promjena, potreban je konstantni nadzor i ispravke. To je priručnik za ostatak trke, kako se njena završna faza približava.

dr Igor Lukšić